Volontirati sam počela 2017. godine zbog dobre ekipe u Karašickoj republici. Prije toga sam imala par susreta s volontiranjem, ali ništa što bi me duže održalo u tome. Kad sam kroz prvu godinu svog sudjelovanja u eventima vidjela koliko to veselja, zabave i zajedništva donosi cijelom području Valpovštine, bilo mi je sasvim prirodno ostati u tome. Volonterstvo u ovoj udruzi mi donosi jako puno dobrog raspoloženja tako da mi se čini da mi se vrijeme uloženo u naše aktivnosti uvijek vrati stostruko.

Volontiram u društvenom centru zato što smatram da je pokretanje društvenog  centra potrebno Valpovu, pogotovo mladima Valpova i okolice koji su oduvijek pokazivali volju i želju za kreativno izražavanje kroz razne oblike umjetnosti. Potreban je multifunkcionalan prostor na kojem bi mogli zajednički surađivati i međusobno si pomagati  u razvijanju vlastitih projekata. Osobno volontiram još od 2003. godine i velika mi je čast sudjelovati u pokretanju Društvenog centra Valpovo i potruditi ćemo se da zajedničkim snagama ta priča opstane što duže.

Volontiranjem sam se počeo baviti kroz aktivan rad u valpovačkom Klubu mladih, još u srednjoškolskim danima. Tim sam putem postao jedan od organizatora glazbenog festivala, na kojem sam i sam volontirao i radio sa volonterima. Ono što smo uspjeli pružiti zajednici i mladima te sve ono što sam i sam dobio volontiranjem, razlog je zašto se i dalje trudim doprinijeti i zašto bi svakome  preporučio da volontira. Puno je načina kako možemo poboljšati svoju zajednicu tako da mi je drago što sam dio ovog projekta, kojim ćemo to i učiniti.

Presretna sam što ću se kroz ovaj projekt moći posvetiti radu s mladima jer želim provesti svoje vrijeme dajući najbolje od sebe za zajednicu. Volontirala sam na raznim projektima i mjestima, dosta od sebe dala, a još više dobila nazad. Vidjeti kako se društvo mijenja nabolje, nova poznanstva i posebna vrsta ljubavi najbolji su mi poticaj  za volontiranje.

Volontiram jer tako učim o drugima, o suradnji, o empatiji i na kraju o sebi. Podsjeća me koliko sam sretna i da život ima puno više toga za ponuditi ako se usmjerimo na zajednicu, a ne na nas same.

Volontiram jer volim svoje slobodno vrijeme provesti aktivno i tako imam priliku unijeti neke pozitivne promjene u svoju neposrednu okolinu. To me ispunjava i uči da cijenim male stvari i pomognem drugim ljudima jer mislim da je u životu potrebno davati sebe, a ne samo tražiti nešto od drugih. Kroz volontiranje imam prilike upoznati nove ljude, usvajati nova znanja i usavršavati vještine, doprinosim sebi, ali i zajednici u kojoj živim.

Volontirati sam počeo u udruzi Karašicka Republika baš na svoj rođendan prije nekoliko godina. Rad udruge sam pratio od samih početaka, a da je to što se radi dobro, vrijedno i valjano nije upitno, jer se ta aura pozitive jednostavno osjeti. Ne mogu skriti ushićenje kada pogledam na minule događaje koje je Karašicka osmislila i koji su postali brend za koje se zna nadaleko i naširoko, a koji sam u toj slagalici i ja jedna kockica. Također su hvale vrijedne suradnje s ostalim udrugama, gdje se događa pravi smisao volonterizma – dati od sebe za druge. Lijepo je.

Moja volonterska priča krenula je u petom razredu osnovne škole. Prve volonterske sate započela sam u udruzi za djecu i mlade s poteškoćama u razvoju Zvono u Belišću. Takvo iskustvo pamti se cijeli život, definitivno. Teško je riječima dočarati tu ljubav, osjećaje i empatiju koju sam doživjela zbog tih predivnih mladih ljudi. A danas uz udrugu Zvono tu je i Karašicka Republika, vesela ekipa Šljakeraja s kojom nije nikad dosadno! Uživam u druženju s tako divnim ljudima iz moje dvije volonterske udruge.

Postala sam volonter prije 17 godina prvenstveno jer sam željela dati nešto od sebe za nekoga i općenito za društvo i zajednicu. U udruzi „MI“ i zajednici Vjera i svjetlo pronašla sam svoje mjesto i iz toga se izrodilo obostrano zadovoljstvo. Pogotovo u radu sa skupinama koje su tada bile bez volontera i osamljene. Promatrajući iz godine u godinu kako napredujemo u zajedništvu i kako iz našeg druženja i rada proizlazi nešto jako dobro, moje volontiranje je prešlo u jedan vrlo važan period u mom životu. Misleći da volontirajući pomažem drugima, shvatila sam kroz tolike godine da je taj rad pomogao meni, duševno. Puno puta nakon nekih akcija nađeš se u situaciji da razmišljaš kako bi se ti ponio da se nalaziš na mjestu onoga kome si svojim osmijehom, lijepom riječju ili pomažući mu možda baš taj trenutak učinio život ljepšim. Zato svatko tko u sebi osjeća da može odvojiti dio svoga slobodnog vremena neka se uključi bilo gdje, na način na koji može doprinijeti. Tu se stvaraju prekrasna životna iskustva i priče koje i kroz vaš život budu vodilja, pogotovo kad se osobno nađete u nekoj naizgled bezizlaznoj situaciji.

Volonter sam postao jer sam imao višak slobodnog vremena koje sam želio iskoristiti na produktivan način, pretočiti ga u nešto korisno, pomoći nekome, doprinijeti nekom cilju. Prvotni plan mi je bio posjetiti nekoliko udruga, upoznati se s njima i njihovim načinom rada te ne temelju toga odlučiti kojoj ću posvetiti svoje vrijeme. Prva od njih je bila Udruga „Mi“. Već kod prvog posjeta su me jako toplo dočekali, ne samo članovi već i drugi volonteri udruge. Odmah mi se svidjela atmosfera i njihov način rada te sam stoga odlučio volontirati kod njih. Volontiranje volim jer ono zaista pokazuje kako svatko od nas može utjecaj na svijet i društvo oko sebe. Pozitivne promjene se ne događaju brzo, na njima se treba raditi. Korak po korak.

Volontiram jer drugima, a samim time i sebi, želim stvoriti sadržaje i aktivnosti koji nedostaju u našoj lokalnoj zajednici. Stvarajući nove sadržaje, umrežavamo ljude dobre volje i širimo pozitivu!